Prošle godine sam krenula pisati uz recepte i mali edukativni dio vezan uz fotografiju hrane.
Krenuli smo s odgovorom na pitanje zašto uopće fotografirati hranu, prokomentirali smo o važnost ideje za cijeli proces i kakva nam je oprema potrebna za fotografiranje. Zatim, prokomentirali smo kako stvoriti atmosferu i kako sjenama stvoriti dinamiku fotografije. Kada smo već napravili cijelu scenu, dali smo i par savjeta kako istu maksimalno iskoristiti i napraviti od jedne scene više fotografija. Također smo se podsjetili, fotografirajući jesenske nijanse, kako godišnja doba obogaćuju naš fotografski portfelj te završili blagdanski, uz snijeg, Božićne okuse i bokeh. Ove godine smo krenuli lagano uz kuglof s bananama i rogačem uz koji smo se podsjetili svih lekcija od prošle godine, a dalje krećemo kreativno.
Jela ne moraju uvijek biti na tajuru, poslužena na klasičan način…na stolu s beštekom i salvetom.
Ovaj mjesec posvetila sam se izazovu spajanja dinamike levitirajuće hrane sa uvijek zanimljivom kontrastom crvene i zelene boje.
Magija levitacije
Levitacija hrane nije samo vizualno atraktivna, već i otvara vrata kreativnosti u naraciji priče kroz fotografiju. Ključ uspjeha leži u pažljivom planiranju, eksperimentiranju s različitim metodama i korištenju precizne rasvjete kako bi se iluzija što bolje realizirala. Ako se ovi elementi dobro ne slože, dobiti će se efekt „kolaža“, tj. kao da ste izrezivali elemente pa ih ljepili na papir. Kako bi levitacija bila što uspješnija možete koristiti:
- Tanke prozirne niti i nevidljivi nosači – Korištenjem prozirnih najlonskih niti, hrana se može podići i postaviti u željeni položaj. Nakon snimanja, niti se uklanjaju u post-produkciji pomoću softverskih alata.
- Skriveni nosači i podrška – Sitni štapići, vilice ili akrilni nosači mogu držati hranu u zraku dok se ne uslika. Ključ je u pametnom pozicioniranju kako bi ostali skriveni unutar kompozicije.
- Složena kompozitna fotografija – Snimanjem nekoliko slika iste scene, ali s različitim položajima kuglica, kasnije se u uređivanju može stvoriti dojam prirodne levitacije.
U mojoj fotografiji levitacije koristila sam štapiće za roštilj na koji sam nabola loptice pa ih u aplikaciji izdvajala svaku kuglicu i spajala u jedan kadar. Kako bih dodatno naglasila osjećaj lebdenja, odabrala sam bočnu rasvjetu.
Harmonija suprotnosti
Crvena i zelena boja u food fotografiji stvaraju snažan vizualni dojam jer su komplementarne na spektru boja. Ova kombinacija izaziva osjećaj svježine, energije i privlači pogled, čineći hranu neodoljivo primamljivom. Tu kombinaciju nalazimo u prirodi u obliku jagoda, rajčica, jabuka, crvena paprika, lubenica…
U drugoj sceni, kuglice su pažljivo složene jedna na drugu, gotovo poput arhitektonskog elementa. Inspiracija mi je bila struktura malih ladica, sugerirajući ideju slojeva okusa i tekstura. Ovdje kompozicija preuzima ulogu pripovjedača – ne samo da prikazuje hranu, već i sugerira pokret i visinu, dodajući novu dimenziju fotografiji. Uz to, igra svjetla dodatno doprinosi percepciji boja korištenje blage rasvjete za nježno isticanje crvenih tonova što je omogućilo postizanje uravnoteženog, ali i dinamičnog izgleda. Pozadina je crvena koja se tonom poklapa s umakom na lopticama, a uz dodatak zelenog „puzavca“ stvara se ta dinamika boja.
Kreativnost u fotografiji hrane ne proizlazi samo iz tehničkog znanja, već i iz spremnosti na eksperimentiranje. No, rekla bih da kreativnost i tehničko znanje idu „ruku pod ruku“ znanje i pomaže da s lakoćom ostvarimo kreativnu ideju. Levitacija hrane i igranje bojama može transformirati svakodnevne sastojke u umjetničke kompozicije koje ne samo da mame apetit, već i pričaju priču. Zato, sljedeći put kada fotografirate hranu, razmislite izvan okvira: kako možete uhvatiti pokret, izazvati emociju i stvoriti vizualnu priču koja se pamti.
A sada receptići!
