Što znači da su ovi donuti malo drugačiji? To znači da ih nisam radila prema klasičnom receptu za donute ili krafne. Volim eksperimentirati sa sastojcima poput proteina od bjelanjaka, mljevenih lješnjaka ili domaćeg mliječnog kefira i istraživati kako se ponašaju u receptima.
Iako ovi donutsi sadrže više proteina, nisam ih željela svesti samo na naziv proteinski donutsi. Danas gotovo da ne postoji namirnica koja nema svoju proteinsku verziju. Proteinski kruh, proteinski čips, proteinske pločice, pa čak i proteinska voda. Čini se da je dovoljno dodati riječ protein kako bi recept odmah postao poželjniji… ili ga se, s druge strane, zaobilazi u širokom luku.
Dok sam tražila recept za proteinske donutse, shvatila sam da zapravo ne tražim još jedan “proteinski desert”. Tražila sam recept koji će sadržavati više proteina, ali pritom neće zaboraviti ono što svaki dobar recept čini dobrim – kvalitetne sastojke, ugodnu teksturu i okus.
Kada razvijam ovakve recepte, ne očekujem da će teksturom ili okusom biti isti kao klasični donutsi. To mi nije cilj. Zato su nastali ovi donutsi, napravljeni su od domaćeg mliječnog kefira, mljevenih lješnjaka i proteina od bjelanjaka, bez glutena i bez dodanog šećera. Sami po sebi nisu izrazito slatki. Njihovu blagu, orašastu aromu daju lješnjaci, dok završnu slatkoću određujete sami.
Poslužite ih uz domaću marmeladu, prelijte omiljenom otopljenom čokoladom ili maslacem od orašastih plodova, dodajte svježe voće ili ih jednostavno pospite naribanom čokoladom. Ako više volite slađe deserte, u smjesu uvijek možete dodati malo meda, javorovog sirupa ili šećera. Upravo mi se sviđa ta sloboda da recept svatko prilagodi vlastitom ukusu.
Rekla bih da čar kuhanja nije u tome da neprestano tražimo nove recepte, nego da poznatim sastojcima damo novu priliku kako bi ispričali drugačiju priču. A svakako od mene očekujete još „proteinskih“ eksperimenata.
