Prvim člankom u 2026. donosim prijedlog jela mariniranog u uspomenama. Sve počinje jednostavno, tanjurom koji se lagano dimi, umakom od rajčice koji nosi boju ljeta i čašom crnog vina koja čeka pravi trenutak. Upravo takva atmosfera okružuje ovo jelo.
U središtu priče su pelati iz zimnice. Pelati spremljeni u sezoni nose sa sobom ljeto, zrelost, slatkoću i sunce. U zimskim danima upravo takvi sastojci čine razliku. Njihova prirodna slatkoća i punoća okusa donose toplinu u dane kada je vani sivo i hladno. To je ona vrsta sastojka koja samo traži priliku da ponovno zablista.
Pileće loptice, prvo pečene u pećnici, a zatim nježno povezane s umakom, zadržavaju svoju sočnost i dobivaju dubinu. Blagi curry i češnjak ovdje su tek diskretan naglasak, dovoljno prisutan da zagrije, ali nikada nametljiv. Sve ostaje uravnoteženo, čitko i smireno.
Špageti od heljde dodaju tanjuru zemljastu notu i čine cijelu kompoziciju zaokruženom. Njihova struktura savršeno nosi umak, a okus se prirodno uklapa u zimski ritam kuhanja. Sve je jednostavno, ali promišljeno.
I tada se u priču uključi vino. Ne kao glavni akter, nego kao tiha pratnja. Čaša crnog vina u kadru i na stolu daje ritam večeri. Ovdje posebno lijepo funkcioniraju sorte poput Pinota Noira ili Frankovke, vina srednjeg tijela, voćna, s mekanim taninima, koja poštuju slatkoću rajčice i ne preuzimaju pažnju s tanjura. U kombinaciji s umakom i heljdom, vino dodatno omekšava cijeli doživljaj. Tu se pairing događa sam od sebe, jer vino i hrana govore istim jezikom… jezikom zime, sporosti i topline.
Ovo jelo se ne jede na brzinu. To je jelo uz koje se razgovara tiše, vilica se spušta između zalogaja, a vrijeme zaista postaje relativno. I na kraju, ovo nije samo tanjur na stolu niti čaša vina u kadru, nego mali podsjetnik da se najljepše večeri često dogode onda kada ništa ne forsiramo, osim da ostanemo još malo tu.
Spojeni s blagim začinima, mekanim pilećim lopticama i špagetima od heljde, stvaraju jelo koje grije, ali ne opterećuje.
