U sklopu Sana Power izazova, dobila sam paket Sana delikatese proizvoda sa zadatkom, pokažite svoju kreativnost!
Od početka sam znala da ne želim ići u očekivanom smjeru (barem ne s prvim receptom). Ne zato što to ne bih mogla, nego zato što mi je bilo zanimljivije vidjeti kamo me put može odvesti ako krenem iz drugačije perspektive. Ne koristim inače biljne sireve, niti kuham plant-based, pa je cijela priča za mene krenula više kao istraživanje nego kao plan. Upravo zato sam prvo promatrala kako se ponašaju, što rade pod toplinom i gdje im je “the power”.
POWER TRAPI se pokazao kao čvrst i stabilan, ali dovoljno fleksibilan da se lijepo topi i povezuje, dok POWER MOZZA radi točno ono što joj ime sugerira, omekšava, širi se i daje kremastu strukturu. Oboje su na bazi kokosovog ulja i proteina graška, bez glutena, soje i sastojaka životinjskog podrijetla, ali ono što je ovdje bilo ključno nije bila njihova deklaracija, nego njihovo ponašanje. I tu se priča počela razvijati. Umjesto da ih koristim kao dodatak jelu, odlučila sam krenuti od ideje da oni sami postanu nešto novo. Naribala sam ih, lagano pomiješala sa soli i slagala male hrpice na papir za pečenje, bez potrebe da ih oblikujem ili kontroliram. Htjela sam vidjeti što će se dogoditi ako ih pustim da “odrade svoje”.
U pećnici su se počeli topiti, širiti i spajati, a rubovi su polako prelazili u onu zlatnu, hrskavu zonu koja uvijek znači da će tekstura biti dobra. Rezultat pečenja nije više bio sir u klasičnom smislu, nego nešto što se ponaša kao čips. Tanko, lomljivo, hrskavo i nevjerojatno brzo nestaje. U tom trenutku postalo je jasno da ovo nema smisla servirati na tanjuru. Zato je završilo u vrećici. Jer kad nešto izgleda kao snack, ponaša se kao snack i nestane kao snack, onda ga ima smisla i predstaviti tako. Taj mali pomak, iz kuhinje prema pakiranju na polici, zapravo je bio ključan za cijelu ideju.
Ono što mi je dodatno zanimljivo kod ovakvog “recepta” j enjegova prilagodljivost. Možeš ga jesti samostalno, ali jednako dobro funkcionira uz svježe povrće, poput rajčica, rotkvica, mrkve ili paprike. Uz kremasti umak postaje dio uravnoteženog zalogaja, a razlomljen preko salate može preuzeti ulogu nečeg što inače dolazi iz sasvim druge kategorije. Ovaj recept nije nastao usput, niti je nastao iz potrebe da bude kompliciran. Nastao je iz želje da se vidi što se događa kad se stvari naprave na malo drugačiji način.
U nastavku donosim točne korake kako ga pripremiti.
