U fotografiji hrane često govorimo o svjetlu, teksturi i boji, ali ono što ne vidimo, a osjećamo jest sklad. To je ono neizrečeno „nešto“ što čini da kadar djeluje ugodno, da pogled prirodno klizi kroz scenu i da se zadržimo promatrajući fotografiju.
Kompozicija je ono što daje fotografiji ritam, tihi red iza kaosa boja, oblika i tekstura. Kompozicija je razlog da dobre fotografije jednostavno “kliknu”, no iza te prirodne ljepote obično stoji vrlo stara matematika. Upravo tu dolazimo do dvije kompozicijske osnove koje stoljećima vode umjetnike, arhitekte i fotografe: zlatni rez i pravilo trećine.
Imala sam prilike i ove godine održati radionicu fotografiranja hrane u sklopu Zagreb Design Weeka. Na radionici smo prošli cijeli proces fotografiranja hrane s naglaskom na kompoziciju, zato ovaj članak, kao uvod u slijedeći, posvećujem kompoziciji, a u slijedećem donosim atmosferu s radionice.
Fibonacci i zlatni rez: sklad koji proizlazi iz prirode
Zlatni rez (poznat i kao Fibonaccijev niz) postoji svuda oko nas, u spirali školjke, u sjemenkama suncokreta, u omjerima ljudskog tijela. To je matematički izraz prirodnog reda, omjer 1:1.618 koji naš mozak instinktivno prepoznaje kao harmoničan. Kada taj princip prenesemo u fotografiju, on djeluje kao tiha glazba u kadru, motivi su raspoređeni u spiralnom ritmu koji vodi pogled prema središtu interesa, ali bez nametanja.
Na fotografiji guste juhe od tikve, taj sklad vidi se u mekim kružnim linijama, od zdjele i kruha do oblika tikvi koje prate pogled. Sve „teče“ u spirali, stvarajući osjećaj prirodne ravnoteže. To je suština Fibonaccija: red koji se ne mjeri linijama, nego osjećajem.
Pravilo trećine: red u jednostavnosti
Ako je zlatni rez poput simfonije, pravilo trećine je njezina minimalistička verzija. Polazi od jednostavne ideje, kadar podijelimo na devet jednakih dijelova, a ključne elemente postavimo uz linije ili njihova sjecišta. Rezultat je ravnoteža koja oku daje prostor da diše i da se prirodno zaustavi na onome što je važno.
U drugoj fotografiji juhe, zdjela je pomaknuta u donju desnu trećinu, čime kadar postaje dinamičniji. Pogled odmah pada na juhu i tost, dok pozadina s bundevama i začinima ostaje blago zamućena, podsjetnik na atmosferu, ali ne i natjecatelj za pažnju. Takva kompozicija djeluje autentično, spontano i živo, baš kao trenutak koji se stvarno dogodio.
Zašto to djeluje
Naš mozak voli red, ali ne i savršenu simetriju. Kada postoji mala asimetrija, blagi pomak, kontrast svjetla ili ravnoteža boja, mozak se aktivira. Počinje „čitati“ kadar, tražiti smisao, i tako fotografija postaje iskustvo, a ne samo slika. Zlatni rez i pravilo trećine potiču upravo tu aktivnost: vode pogled, ali ne diktiraju smjer.
Kako to prenijeti u praksu
Kreni od osjećaja, kadra ne mora biti savršeno po pravilima, već skladan po osjećaju.
Koristi oblike, kružni elementi i zakrivljene linije vode pogled i stvaraju mekoću.
Pusti „zrak“ u kadar, ostavi prostora, jer praznina naglašava ono što je važno.
Rasvjeta neka diše s kompozicijom, nježno svjetlo naglašava teksturu i boju, dok sjene daju dubinu.
Iako govorimo o pravilima, kompozicija nije matematika nego poezija u brojkama. Pravilo trećine i Fibonaccijeva spirala ne postoje da nas ograniče, nego da nas nauče vidjeti prirodni sklad. Kao što tikva kroz kuhanje prelazi iz čvrste u nježnu teksturu, tako i kadar prelazi iz geometrije u emociju. Upravo u tom spoju reda i slobode leži čar dobre kompozicije. U jednom trenutku možeš slijediti preciznu spiralu zlatnog reza, u drugom pustiti oko da se vodi jednostavnim pravilom trećine. U oba slučaja cilj je isti: da gledatelj osjeti sklad, a ne da ga traži.
A sada na recept, gusta juha od tikve, butternut i musquée bundeve.
Ova topla, jesenska juha savršeno se uklapa u estetiku zlatnog reza: prirodna, slojevita i puna boja. Najljepše se slaže s hrskavim bezglutenskim tostom.
